Kreativnost mladog duha

 

Kreativna Anica Ćosić, studentica je pete godine na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, na smjeru Kostimografija. Jako zanimljiva osoba koja se krije iza mirnog Aničinog lika pokazati će Vam da se sve može uz dobru volju. Biti student, asistent u dječjem kazalištu, volontirati u socijalnoj službi, baviti se nakitom, čitati u crkvi,i samo su neke od stvari koje čine Anicu sretnom. U nastavku pročitajte još zanimljivije stvari o Anici.

IMG_2821

Anica u vlastito-dizajniranoj kreaciji

1.      Kako si se odlučila za Tekstilno-tehnološki fakultet?

Dok sam išla u srednju školu, moj izričaj i način na koji sam radila profesorica je primijetila i rekla mi je da sam stvorena za teatralan rad. Uglavnom sam bila usmjerena na rad za predstave i filmove. Profesori su uzimali u obzir moja razmišljanja i radove pa sam krenula tim putem. Jedan period nisam znala što bih, nisam htjela ništa precizirati i odlučila sam se za modni dizajn. Međutim kada sam završila te tri godine, onda sam shvatila da me to jako zanima i odlučila sam upisati kostimografiju. Za moj završni rad na preddiplomskom studiju uzela sam temu iz romana Ive Andrića, Na Drini ćuprija. Radila sam kostime likovima. Uz to što sam trebala nacrtati likove iz te priče isto tako trebala sam sašiti barem jedan odjevni predmet. Moj rad bio je kostim trgovca za vrijeme Osmanlija u Bosni. Sastojalo se od dimija, pojasa, košulje, prsluka i turbana.

2.      Što bi mogla izdvojiti kao najzanimljivije na tvom fakultetu?

Nešto što bih mogla izdvojiti s moga smjera je da radimo na dosta projekata. Tekstilno tehnološki fakultet surađuje s glazbenom akademijom, s pjevačima s glazbene akademije, a najzanimljivije što trenutno radimo jest projekt opera – Slavuj, u režiji Dore Ruždjak Podolski. Odlično mi je to što stalno radimo projekte s drugim studentima. Čitava grupa sudjeluje u izradi kostima. Budžet je veoma mali, tako da se snalazimo na sve moguće načine, ali svako iskustvo dobro dođe. Za neke predstave pomažu nam druga kazališta. Iz svojih fondusa posuđuju nam neke svoje odjevne predmete koji su korišteni za neke prijašnje predstave. To posudimo i iskoristimo za predstavu koja se trenutno igra.

IMG_2881

Dezen

3.      Čujem da asistiraš na predstavi u dječjem kazalištu Trešnja. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Tako je, asistiram profesorici Danici Dedijer, inače poznatoj kostimografkinji. Naime, predstava se zove Knjiga o džungli, a redatelj je Saša Anočić.

4.      Kako teče tijek odabira nekog kostima? Je li to jednostavan ili složen proces?

Naime, to je jako složen proces, gdje su od početka prisutni i redatelj i glumci, pa tako i kostimograf. Treba poznavati samu ulogu da bi znao kakav kostim treba određenom glumcu. Važno jedobro poznavati ulogu lika koju glumac  igra. Zajedno smo na probama, sve gledamo i skupa smišljamo.  Profesorica crta kostime kakvi bi mogli biti, zatim se dogovara s glumcima što oni misle o tome, sviđa li im se, bi li nešto promijenili ili ne. Kad je skica gotova predaje se krojačima koji to šivaju. Materijal uglavnom izabere kostimograf. Za početak se koriste zamjenski kostimi, a kasnije dolaze oni pravi.

IMG_2870

Kostim za predstavu “Gospođica Julija”

5.      Možeš li opisati tijek odabira kostima za neku kazališnu predstavu?

Važan je povijesni trenutak u kojem je predstava nastala. Kreiranje kostima zahtjeva određeno istraživanje jer je važno znati vrijeme u koje je predstava smještena. Puno vremena se provede listajući knjige, proučavajući slike, tragajući na sve moguće načine, od interneta do svih mogućih knjižnica da se dođe do onoga pravoga. Istražuje se odjeća koja se nosila u određenom periodu i kakvi su se materijali tada nosili. Važno je sve od cipela, rukavica, hlača do uglavlja i naravno posebno mjesto zauzima nakit. Kad se dobro upozna s načinom odijevanja u tom periodu tek se tada kreće s kreiranjem odjeće.

6.      Tko ti je najdraži lik kojeg bi htjela obući, odnosno crtati odjeću za njega?

Postoji jedan kojeg bih stvarno voljela, a to je plemeniti vitez lutalica Don Quijote. Iako znam da na tom romanu ima jako puno posla, najvjerojatnije će biti tema moga diplomskog rada.  Želja mi je predstaviti sve likove u romanu i nadam se da ću ih prikazati najvjerodostojnije tom dobu u kojem je radnja smještena.

IMG_2880

Dezen

7.       Koji kostimi i na kojoj kazališnoj predstavi su ti se najviše dojmili?

Pa ja bih izdvojila Molierovo djelo Građanin plemić (HNK)  jer su kostimi točno određivali koja je epoha, ali s dozom suvremenosti i elementima moderne. Od izbora materijala do boja koje je kostimografkinja Ana S. G. izabrala.

8.       Sviđa li ti se današnja moda?

Današnja moda mi se sviđa, prvenstveno zbog toga što danas sve prolazi. Što god da netko obuče na sebe, nitko ga neće gledati poprijeko nego će biti prihvaćen. Ne bih ništa mijenjala u današnjoj modi.

9.      Uz sve to, također praviš i nakit?

Pa s nakitom sam se počela baviti na prvoj godini fakulteta, a ozbiljnije sam se tome posvetila malo više od pola godine. Zasad nakit radim od kartona, jer mi je to nekako najjeftinije i najisplativije. Oslikavam karton i koristim uglavnom najjeftinije materijale. Moj rad se sviđa dosta ljudi. Radim naušnice, broševe, prstenove i ogrlice.

IMG_2888

Nakit

10.  Kakve oblike naušnica najviše voliš i planiraš li prodavati svoj nakit i po kojoj cijeni?

Razne oblike, ali opet sve zavisi od osobe za koju je taj nakit. Prihvaćam tuđe želje i ako mogu, rado ću to napraviti. Inače, volim kockaste, ovalne oblike, uglavnom one na kojima se mogu najviše izraziti. Njdraže su mi one sa što veom plohom, tako da se mogu više izraziti na njoj, da unesem što više svog crteža. U skorije vrijeme da. Ako ga budem radila od kartona to će biti neka minimalna cijena, oko 20tak kuna. Kada promijenim materijala, krenem ka nečem boljem i većem, onda će biti i veća cijena. Postoji i ime mog branda – Anuška. Rusija i Anica = Anuška. Volim Rusiju i želja mi je ruski naučiti.

11.  Otkuda volontiranje?

Prije tri godine upoznala sam djevojku koja je volontirala kod jedne bake i kad sam čula da postoji nešto tako, odmah sam znala da to želim. To je nešto što se radi od srca, nešto što se dobrovoljno izabere. Uglavnom treba odvojiti sat ili dva, a razgovor s tom osobom ili bilo kakva pomoć toj osobi na primjer odvesti ju u šetnju, pričati s njom, popiti kavu s njom, nešto joj uraditi po kući, to njima puno znači. Jedanput tjedno se to radi a po želji može i više. Zavisi koliko postanete bliski. Moja baka nije izašla iz stana već 2-3 godine i pa joj ja podignem tablete, odem platiti račune i sve što treba vani obavljati, ja obavljam. Moram ju pohvaliti da pravi odlične kolače. Baka je stvarno super, moderna žena, super se snalazi na računalu i ima dobar smisao za humor.

IMG_2887

Kutijica za nakit

12.  Planiraš li to i dalje raditi?

Naravno, jako sam se vezala za ovu gospođu i ne bih mogla zamisliti život bez nje. Planiram poslije volontirati sa nekom djevojčicom ili dječakom ili možda čak djetetom sa posebnim potrebama. Ako budem imala priliku otići u misije i to bih napravila. Volim kostimografiju, ali pomoć i rad sa siromašnim i nemoćnim je puno važnija.

13.  Svestrana si djevojka. Što te motiviralo da budeš čitačica u crkvi na Knežiji?

Moje prijateljice su počele pjevati u crkvenom zboru, a budući da ja nemam dara za to, razmišljala sam kako bih ja mogla pridonijeti Crkvi. Onda su mi one spomenule za čitače u crkvi i  rekla sam zašto da ne? Na Knežiji čitam svake nedjelje i presretna sam što to radim.

14.  Uz tolike obaveze, kako uspiješ sve odraditi i odvojiš li vremena za izlaske?

Pa nije to puno obaveza, najbitnija je organizacija. Ako čovjek sve fino isplanira, sve se stigne i samo treba raditi one stvari koje voli i koje ga čine sretnim. Volim se družiti s ljudima, ali nisam neki tip koji puno izlazi. Što se tiče noćnih izlazaka u disko, nije to za mene. Više volim ići u kazališta, kino, druženja uz kavicu i topli čaj. Društvo i gitara su mi odličan spoj.

15.  Gdje se vidiš za 10 godina?

Vidim se u kazalištu, kao što kaže ona poznata izreka..Na daskama koje život znače. Sve što ima veze s umjetnošću – to sam ja. Mogu zamisliti sebe u kostimografiji, slikarstvu, glumi…. Želja mi je  imati svoju vlastitu izložbu i nadam se da će se to ostvariti.

Advertisements
Posted in Uncategorized | 2 Comments

Izložba Josipa Seissela

Vrlo zanimljiva izložba još uvijek traje, pa tko ju nije posjetio, neka krene. Izložba ‘Josip Seissel: Iz arhitektonske ostavštine’ otvorena od 10. i traje do  27. siječnja. Naime, u Muzeju suvremene umjetnosti izloženi su radovi poznatoga hrvatskog arhitekta, urbanista, zenitista, nadrealista, preteče hrvatske avangarde Josipa Seissela. Arhitektonsko-urbanistički segment njegove zbirke, 1993. gradu Zagrebu je darovala njegova žena Silvana Seissel po kojoj donacija nosi ime. To je bilo prema izričitoj umjetnikovoj želji.

Neki od radova

Umjetnik je sa suradnicima izrađivao urbanističke planove pojedinih dijelova Zagreba (Sveučilišni i Pionirski grad), studijske regije Makarske, Baškoga Polja, Šibenika, Mljeta i Nikšića (Crna Gora), a samostalno planove za groblje Miroševac, park Maksimir, spomen-područja u Zagrebu, uređenje Plitvičkih jezera i ostale radove. Ono što je ostavio iza sebe, važno je za sve njegove važnije etape od 20-ih godina života sve do smrti

IMG_2834

Josip Seissel

Dvije tematske cjeline

Donacija se sastoji od dvije tematske cjeline. Prva, koja je i veća su likovni radovi koji su bili izloženi na 1997. na izložbi u zagrebačkom Domu HDLU-a koja se sastoji od likovni radovi, crteži, akvareli, pasteli i tempere nastali od 1921. do 1987,  a druga su rješenja s područja arhitekture i urbanizma koja su nastala u razdoblju od 50 godina, koje je izabrala kustosica MSU Ivana Kancir i sad su pred                   zagrebačkom publikom. U svojim radovima, umjetnik se dotaknuo svih arhitektonskih i urbanističkih zadataka. Budući da je bio arhitekt hrvatske moderne tijekom predratnog razdoblja, vrlo je značajna tematska cjelina Zakladnog bloka u Zagrebu, koju je riješio zajedno s Josipom Pičmanom. Nakon rata rješavao je urbanističke zadatke na teritoriju republika bivše države. Tematski raznoliki, projekti iz Donacije kreću se od urbanističkih rješenja gradova Čakovca i Nikšića, Sveučilišnog i Pionirskog grada, groblja u Novom Sadu i zagrebačkog Miroševca, pa sve do parkovno skulpturalnog rješenja spomen područja Dotrščine.

IMG_2858

Radovi u Muzeju suvremene umjetnosti

Josip Seissel, poznatiji pod pseudonimom Jo Klek, smatra se utemeljiteljem hrvatskog konstruktivizma i začetnikom nadrealizma. Autor je prve apstraktne slike u ovom dijelu Europe koja je nastala 1992. i zove se Pafama.

Izložba koja se nalazi u NO galeriji u MSU sastoji se od skica, crteža i tehničkih nacrta.  Iako nije opsegom velika, izložba je jako značajna. Već desetljećima radovi hrvatskog arhitekta nisu prikazani domaćoj publici.

Najpoznatiji projekti

Njegovi najpoznatiji projekti obuhvaćaju urbanistička rješenja gradova Čakovca (1948) i Nikšića (1955-58), Sveučilišni (1949-50) i Pionirski grad u Zagrebu (1948), groblje u Novom Sadu (1963), zagrebačko groblje Miroševac (1949) te spomen-područja Dotršćina, Kamensko i Kragujevac.

IMG_2856

Izložbeni radovi

U svom pedagoškom radu Seissel je odgojio mnoge generacije domaćih arhitekata i urbanista, a s njim je započela raditi i katedra za urbanizam. Do svog umirovljenja, 1965. godine, bio je nositelj svih urbanističkih kolegija. Od 1962., bio je redovni član HAZU-a.

Posted in Uncategorized | 1 Comment

Međugorje – mjesto gdje sve odiše mirom, ljubavlju i blaženstvom

Ponukana događajem koji se dogodio 27. prosinca 2012. godine, odlučih napisati post na temu o Međugorju. Iako svi znate po nešto o Međugorju, evo par uvodnih riječi.

Najposjećenije mjesto u BiH

Međugorje je jedno od najpoznatijih katoličkih svetišta u svijetu, a nalazi se u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Broji oko 4300 stanovnika, a kroz ukazanja Djevice Marije od 1981. postalo je poznato u svijetu. Međugorje je postalo jedno od najposjećeniji mjesta u BiH, a godišnje ga obiđe oko milion katolika iz cijeloga svijeta. Međugorsko svetište je još uvijek zadržalo svoj prvobitni šarm, onu ljepotu vjere i božanstva u kojem hodočasnici nalaze mir. Crkva sv. Jakova je centar okupljanja u Svetištu kraljice mira.

IMG_2744

Gospin kip u Međugorju

Blažena Djevica Marija, prvi se put ukazala 24.lipnja 1981. na predjelu zvanom Podbrdo, na brdu Crnica u Međugorju. U svom predivnom obliku obratila se preko šestero djece te svijetu poslala poruke o miru, vjeri, ljubavi, molitvi, obraćenju i postu. Svakog 25. u mjesecu Gospa se preko svoje vidjelice, Marije Pavlović, obraća svijetu objavljujući svoje duhovne poruke s istim žarom kao i 1981. godine.

Vatikan se još nije izjasnio o Međugorju što znači da ga nije ni priznao, ali ni odbacio. Službeno je Međugorje od njega prihvaćeno kao mjesto molitve. 2011. uspostavljena je komisija koja je zadužena za donošenje odluke o proglašenju Međugorja svetištem.

IMG_2716

Pozadina crkve sv. Jakova u Međugorju

Hodočasnici koji posjete Svetište kraljice mira u Međugorju ne ostaju ravnodušni. To mjesto zrači svetošću, mirom i spokojem. Međugorje privlači i veliki broj mladih katolika iz cijeloga svijeta, koji se u Hercegovini okupljaju tokom ljeta na posebnom godišnjem festivalu mladih. Hodočasnici dolaze iz različitih krajeva svijeta. Imaju svoja krajnje pozitivna iskustva koja prenose svijetom. Pisana riječ, izgovorena riječ, nosači zvuka, video-zapisi, svjedočanstva vidjelaca, trenutci ukazanja bivaju zabilježeni, šire se svijetom. Vidioci postaju predmetom zanimanja stručnjaka, liječnika, psihologa, znanstvenika. Svi svjedoče da se u trenutku ekstaze događa nešto neobično, za njih neprotumačivo. Vjernici trebaju jest biti misonari, navjestitelji Isusa Krista, riječju i životom. Treba se odvažiti i govoriti svijetu o Isusu Kristu, donositi trajno suvremenu poruku Krista Isusa.

IMG_2736

Crkva sv. Jakova u Međugorju

Mnogi će se usrećiti

Vera Konjevod kaže: “Međugorje je nada ovom posrnulom čovječanstvu. Pitate se zašto? Pa čovjek je konačno shvatio da ga ovaj svijet i materijalno bogatstvo ne mogu usrećiti. Međugorje – Majka Božija stalno drži ispruženu ruku i vraća izgubljene ljude tamo kamo i pripadaju – Stvoritelju, koji je naš Otac, jer neki dan je Isus u krilu svoje Majke rekao da samo u njemu možemo naći mir. A što to čovjek ne može postići kad je s Isusom, kad je u miru? Tek s Isusom dobiva sve što mu treba jer čovjek ne zna hoditi sam, tek kad je u Bogu, njegov put On vodi i sigurno neće pogriješiti. Pa kolika su se srca samo u Međugorju otvorila i doživjela obraćenje, rođenje u Isusu?!“

Mnogi su prošli kroz Međugorje i osjetili toplinu oko srca, iskusili su milost u svome životu, obratili su se, uradili životni zaokret. Dosta ih je stupilo u svećenički red i posvetilo Bogu puninom svoga srca. Sva su druga mjesta ukazanja – od Guadalupe do Kibeha u Africi – vezana zemljopisno uz posve određeni lokalitet, dok je Međugorje postalo globalnim pojmom svojom proširen. Papa poziva na obraćenje, molitvu, solidarnost i euharistiju. To malo mjesto mijenja ljude i srca, ali je na karitativnom i humanitarnom planu puno učinilo.

IMG_2724

Ispovjedaonice na više jezika

Odlazak u Međugorje za mnoge je potraga za čudom, ukazanjem, posebnom porukom. Ni teolozi nizu pošteđeni pitanja vjerničke znatiželje događa li se ondje nešto posebno. Možda više od ostalih, teolozi se na takvim mjestima u sebi „bore“ sa znanjem, disciplinom, poslušnošću hijerarhiji, osobnim životom i Bogom koji, i kad šuti, puno govori.

Tako mali grad a odiše tišinom, ljubavlju i blaženstvom, sigurno će u njemu pronaći utjehu svaki čovjek koji posjeduje zrno religioznosti.

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Community management – da ili ne?

fotografija(6)

Predavanje na FPZG-u

U ponedjeljak, 17. prosinca 2012. na Fakultetu političkih znanosti, u 18 sati predavanje je održao Nebojša Grbačić.  Uz to što je novinar i urednik, Grbačić je i community manager (u nastavku CM) o čemu će i biti ovaj post. Radio je kao novinar Jutarnjeg lista, zamjenik urednice Sutra.hr portala, glavni urednik web izdanja Globusa, dnevni urednik Jutarnji.hr portala, te izvršni urednik Plan B magazina. Također je i suosnivač Woohoo.hr platforme za promociju handmade kulture i magazina do!ts. Najviše ga zanimaju internetski mediji, online društvene mreže te online sadržaji. Kaže da su community manageri inžinjeri internetskih duša. Grbačić napominje da je biti CM jako zanimljivo, no ljudi često ne razmišljaju da postoji cijela industrija stvaranja nekog sadržaja i nekih komunikacijskih strategija te da je to posao za koji uglavnom trebate biti dostupni 24 sata. To su osobe koje upravljaju komunikacijom za neki brend, komuniciraju preko Facebooka, Twittera, Google +, My spacea i ostalih društvenih mreža. Sljedeći tekst je njegov sažetak predavanja. Evo par stvari koje trebate imati na umu ukoliko se odlučite postati cm.

Početak community managementa Hrvatskoj

Nebojša Grbačić kaže da CM u Hrvatskoj postoji već duže vrijeme, oko 5 godina, a ima ih oko 400 do 500. Tek sada se osjećaju posljedice krivih odluka ljudi koji su to počeli raditi i imali neke drugačije ideje: prvo su postojale firme koje su shvatile da je cool biti na Facebooku. Ono što Grbačić ne voli u firmama jest little menager. To su oni koji ne mogu biti toliko dobri da budu na vrhu, a nisu toliko loši da budu na dnu. Oni su ušli u trku za lajkovima i bilo je bitno da je Facebook profil veći što ima više lajkova, a nisu bili bitni stvarni korisnici.

Kupovina fanova

Svi smo svjedočili jednom trenutku kupovine fanova, tako da se pojavljivalo puno lajkova od Kineza, Tajlanđana, Japanaca i ostalih koji lajkaju neki domaći brend. Međutim, to nisu pravi fanovi. Jedan pravi fan vrijedi više nego 1000 lažnih. Onaj koji priča o vama, koji je vaš mikroambasador, koji će dovesti još nekoga, koji će prepoznati vaš brend, on vrijedi i njega treba čuvati.

Vrijeme objavljivanja

Vrijeme objavljivanja je vrlo važno, pa je Grbačić tu temu započeo s malom anegdotom. Naime, predsjednik Josipović se požalio što kada on objavi neki status ima jako malo lajkova dok kada ga objavi čovjek koji inače vodi predsjednikov profil ima više lajkova. Stvar je u tome da naš predsjednik objavljuje statuse u jako neprikladno vrijeme. Po Grbačićevom iskustvu, najbolje vrijeme za objave je navečer između 21 i 22 sata. No, važno je znati tko je vaša publika, znati njezine navike i njoj se prilagoditi. Između 5 i 7 ne treba ništa objavljivati jer ljudi tada putuju na posao, a ako vodite dječiji brend, tada trebate znati kada oni odlaze u školu i kada se vraćaju kući. I još nešto, ako je kišovito, veća je gledanost i obrnuto.  Drugačije je kada vodite neki medij, onda ne birate vrijeme, pogotovo ako su to breaking news.

fotografija(4)

Nebojša Grbačić

Važnost fotografije

Najjednostavniji trik koji najmanje ljudi zna je fotografija. Samo 13% statusa koji su bez fotografije se vide, a 56% onih s fotografijom su sigurno uočeni. Uglavnom smo vizualni tipovi i fotografija će nas privući statusu. Grbačić napominje da posljednju godinu nije imao ni jednu objavu bez fotografije. Svaki link treba podjeliti ispod fotografije, jer je fotografija ono što krade pažnju. Nije bitno jeste li producentska kuća koja snima filmove ili koja piše članke, jeste li farmaceutska tvrtka, bitno je da imate neku vrstu sadržaja, bili to neki kratki video uratci ili što god, bitno je da imate sadržaj koji možete podijeliti.  Svaka firma ima neki zanimljiv sadržaj kojeg bi mogli interpretirati i predstaviti ljudima. Važno je biti zanimljiv.

Nagradne igre

Ono čega se Grbačić najviše grozi na Facebook-u su nagradene igre u smislu da to trebate podijeliti, lajkati, staviti neku rečenicu i na osnovu toga netko vam pokloni laptop ili nešto slično. Napominje da bi se nagradne igre trebale organizirati isključivo kroz aplikacije. U Facebook page guidelinesu  piše da se lajk, share i ostale elementi Facebooka ne smiju služiti kao voting  mehanizmi. Ne smije se reći tko ima najviše lajkova i ona koji lajka da dobije neku nagradu. Ovisno o brendu radije novac koji ste pripremili za novu igru uložite za usavršavanje stranice. Savjeti za komunikaciju su ti da se ne postavljaju komplicirana pitanja u statusu. Trebaju biti kratki, sažeti i nenametljivi. Pokušajte postaviti pitanje da vam se odgovori lajkom.

Oglašavanje

Prije svega Facebook ima oglase i on želi da vi plaćate te oglase. On ima svoj biznis plana i zna to sankcionirat. Naime, u Hrvatskoj se ugasilo par stotina stranica. Ako se povrijede pravila Facebooka, stranica se ugasi. Grbačić napominje da jedina brojka kojom se trebate zamarati na Facebooku je talking about – pričaju o, a sve drugo manje je bitno. Ono što vi možete kao brend na Facebooku je potaknuti ljude da pričaju o vašem brendu. Prije ili kasnije će se dogoditi da nemate što objaviti, pa je bolje da ta Facebook stranica bude dio neke veće kompanije. Dobro je uložiti novace u community managera koji će znati odrađivati taj posao. Oglašavajte se u nekim većim kompanijama, barem se predstavite. Ako imate više stranica umrežavajte ih. Primjer nam je Igor traži Anu iz Krivog puta. Naime, virtualna kampanja Igor traži Anu iz Krivog puta je priča koja počinje da je dečko vidio djevojku, počela je padati kiša i u gužvi, izgubio ju je. Nije ju mogao naći i sjećao se samo da je imala bedž u obliku Lacostinog znaka. Kako je vrijeme prolazilo on ju je našao preko Woohoo.hr-a, preko žene koja je prodavala te bedžove. To su svi mediji prenijeli. Naime, dobili su preko 20000 ljudi, a nisu očekivali takav odaziv. Lako je steći fanove, ali zadržati ih je nešto teže, to se gradi duže vrijeme, kaže Grbačić.

Plaće CM-ova

Sve ovisi o tome koliko je velika tvrtka, koliko ima zaposlenika ili se radi in house. In house-i nisu toliko puno plaćeni, međutim to se polako mijenja. In house znači da se unutar same tvrtke nekome plati edukacija, pa da on radi tamo i dobiva neku plaću. Plaća je uglavnom malo viša od prosječne hrvatske plaće, a u firmama koje bolje stoje početna plaća je 6000 kn. U pravilu, ako je neki veći brend onda to odrađuju dvije osobe u dvije smjene, a inače trebaju biti dostupni 24 sata. Također, postoje alati na Facebooku gdje ako vi želite da vam se objavi nešto za 2 sata, bit će tada objavljeno iako vi tada niste dostupni. Twitter ima apsolutno drugačiju komunikaciju, drugačije zakone i on je puno intimniji nego Facebook. Brend na Twiteru se gradi isključivo komunikacijom.

fotografija(6)

Grbačić o pravilima CM-a

Pravila

Grbačić savjetuje da je važno odustati od samohvala, bitno je davati informacije i animirati druge. Morate biti dostupni, imati ekskluzivu, imati informacije koje nitko drugi nema. Teoretski nema potrebe za brisanjem komentara, nego treba koristiti samo opciju hide, ali ne kada se radi o kritikama.  I naravno, trebate biti što smireniji dok to radite.

Kako postati CM?

Grbačić kaže da je najvažnije da ste društveni na društvenim mrežama i da ljudi znaju za vas. Postoje natječaji u nekim agencijama koje traže CM-ove, a u nas to uglavnom funkcionira preko neke preporuke. Trebate se uključiti na Twitter i Facebook te pratiti određenu vrstu ljudi, određene firme i prije ili kasnije će doći informacija do vas, a ako ste kompetentni sigurno ćete dobiti taj posao.

Posted in Uncategorized | 1 Comment

Večer kulture u kinu Forum

Zavičajni klub hercegovačkih studenata (ZKHS) i Ured za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije održali su humanitarnu večerMladi za mlade“ 16. Prosinca 2012. godine. Večer je započela s programom pod nazivom Večer kulture, a održana je u Kinu Forum, u sklopu studentskog doma „Stjepan Radić“, s početkom u 20 sati. Ulaz u kino je bio besplatan, a poslije toga zabava se preselila u Club Roko, inače svim studentima dobro poznat klub. U Clubu je ulaz bio 20 kuna, a sav prihod je namijenjen za pomoć studentima i srednjoškolcima kroz stipendije i bilo kakvu pomoć potrebitima. Naime, novac je išao u Fond pod nazivom „Mladi za mlade“. U Clubu Roko nastupali su najbolji bendovi duhovne glazbe u Zagrebu.

IMG_2618

Hercegovačko lindžo

Pjesma, ples, gitara i smijeh

Večer je bila obogaćena vrlo zanimljivim izvedbama koje su osmislili studenti, a dramska sekcija je odrađena pod vodstvom Ivana Ožegovića, studentima poznatijeg kao „Supermen Save“. Što se tiče glazbe, najzastupljeniji instrument je bila gitara, uz koju su studenti recitirali poeziju koju su sami smislili u slobodnim trenucima svoga studentskog života i uz opuštanje. Kroz recitacije su se provlačili ljubavni motivi ljubavni motivi, motivi hrabrosti, itd. Večer su upotpunili jako zanimljivi videouratci gdje su poznati ljudi sa scene dobili određene uloge i određene riječi. Naravno, ništa od toga ne bi bilo hercegovačko, da se nije izvelo hercegovačko linđo – inače tradicionalni ples iz Hercegovine. No, da ne bi bilo svake godine isto, ovaj put su to malo promijenili jer je ubačen i Gangam Style, inače pjesma svima dobro poznata koja je na Youtube pregledana preko milijun puta.

IMG_2659

Dramska skupina

Božić je vrijeme kada svi pomažemo jedni drugima, a posebno onima kojima je pomoć najpotrebnija. To je naš najveći kršćanski blagdan i upravo cilj, odnosno misao vodilja treba biti pomoć onima koji ju trebaju. Ova večer možda nije pomogla svima, ali je večer koju treba pohvaliti jer je predivno da tako nešto mladi ljudi rade. Nekome ne znači ništa odvojiti 20 kn i dati ih onome kome trebaju, a nekome je to i više nego dosta. Nekome puno znači kada ga se netko sjeti, dovoljan je mali znak pažnje, a taj znak je upravo to da nisu zaboravljeni, da postoje ljudi koji su dobri, koji daju nadu ostalima.

Zavičajni klub hercegovačkih studenata

Naime, Zavičajni klub hercegovačkih studenata je osnovan 1995. u Zagrebu s ciljem okupljanja hercegovačkih studenata i ostalih koji se žele pridružiti grupi, ostvarivanju prava studenata, promicanju hercegovačkih običaja, druženju s udrugama ostalih studenata, ostvarivanju projekata, te kulturno uzdizanje. Prvi predsjednik je bio Franjo Skoko iz Ljubuškog. Kroz klub je prošlo preko 800 ljudi. Trenutni broj članova je oko 500, a oko 100 članova sudjeluje u raznim sekcijama. Aktualni predsjednik ZKHS-a je Tomislav Mandurić, potpredsjednik je Zvonimir Barać, a tajnica je Gabriela Mitar. Predsjedništvo ima 13 članova, koji se sastaju svakog ponedjeljka u 20h u sobi 2, uprave Studentskog Doma Stjepan Radić, a otvoreni su za sve svoje i nove clanove. Klub se bavi raznim aktivnostima, a neka su: literarna, športska, folklorna i dramska. Izdaju besplatni časopis „Moj kamen“, pišu tekstove za web-stranicu. Pomažu svim studentima i srednjoškolcima kojima trebaju informacije za fakultet i prijemne ispite. Također organiziraju Hercegovački malonogometni kup te turnir ulične košarke koji se održava na Savi. Folklorna sekcija održava nastupe po raznim smotrama. Klub također organizira tribine koje su društveno-političke tematike.

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Izložba božićnih ukrasa

I ova godina obogaćena je s dva sajma Božićnih ukrasa koje organizira Udruga Kloto. Jedan je održan  9.12.2012., a u slučaju da ste ga propustili, drugi je u slijedeću nedjelju 16.12.2012. u Tvornici kulture. Na sajmu se mogu vidjeti djela malih i malo većih umjetnika i što je najbitnije ulaz je besplatan.

IMG_2536

Izložba ukrasa

Ponuda

 Posjetitelji su mogli vidjeti i kupiti božićne ukrase od stakla, keramike, drveta, nakit od nojevih jaja, ručno rađene kape, šalove, rukavice, lutke, satove od vinila, unikatne čestitke, torbe, razne ukrasne kutijice za nakit i ostale male stvarčice rađene salvetnom, novinama i shabby cick tehnikom, ukrase za božićno drvce, 3D slike, nakit od raznih materijala, svijeće, sapune, svijetleće okvire, ukrasne ogrlice s vašim imenom, ukrašena ogledala, različita mala božićna drvca i još puno predmeta koji se ne vide svaki dan pažljivo rađeni od malih, ali srcem velikih umjetnika. Cijene su prilagođene za svačiji džep počevši od 3 kune do 150 kuna.

Udruga Kloto koja je i organizator ovog događaja je udruga zaslužna za promicanje kreativnog izražavanja. Organizirajući ovakve sajmove žele pružiti priliku i onima koji su zbog krize ostali bez posla, te su svoj hobi pretvorili u glavni izvor zarade, sitan, ali napravljen s puno ljubavi.

 Svi predmeti koji su bili na sajmu i koji se nalaze na njihovim sajmovima su ručno rađeni, jedinstveni i unikatni pokloni koji svaki za sebe priča posebnu priču. Svaka stvarčica ima svoju vrijednost i posebna je sama po sebi. U njih je uloženo puno truda, ljubavi i strasti, što se ne može vidjeti po velikim dućanima gdje je u interesu da se samo što više proda i da bude veća zarada. U takvim trgovačkim lancima radi se kao na traci i ne može se mjeriti s tim unikatićima. Stoga i cijena stavljena za pojedinu stvar je samo onolika da pokrije osnovni materijal.

Lidija Kovač, predsjednica i osnivačica udruge Kloto

Božićno veselje i ljubav ovladali Tvornicom kulture

Uz organizatore i članove udruge Kloto, na sajmu su sudjelovali i drugi umjetnici, obrtnici i ostale udruge koje imaju zajedničkog štiha za kreativnost i stvaranje malih, ali vrijednih unikata. Ono što me se najviše dojmilo je bila ljubav i veselje koje se osjetilo u Tvornici kulture. Cijelu dvoranu je prožimalo božićno ozračje. Nije se uopće osjetio nikakav natjecateljski duh, niti su ljudi vukli druge da kupe nešto. Svatko je bio lijepo uslužen i čak počašćen nekim božićnim poklonom, medenjakom ili bombončićem. Našli su se i oni nezadovoljni ali malih ih je broj. Sve u svemu, božićno vrijeme je stiglo i svi su bili veseli.  Evo izjava nekih od sudionika.

IMG_2529

Martina Gulin, članica Udruge Kloto

Martina Gulin, članica Udruge Kloto: Nakitom se bavim već nekih petnaestak godina, počelo je sve s polimernim glinama, a sad zadnje dvije godine sam se uhvatila i epoksidne smole pa kombiniram te sve materijela. Ovisi o svakom komadu nakita koliko mi vremena treba, što je kompliciranije duže mi treba. Smola se čeka najduže da se osuše. Smola je puno skuplja i jako je čvrsta, čvršća od stakla, jako je trajna jedina mana joj je da na suncu požuti, ali na malim komadima to se ne primjeti. Također oslikavam lutke. Djelovi su od vinila i oslikavam ih u puno poluprozirnih slojeva boje, ulajnih boja, ugrađujem im kosu i tako dobiju realistični izgled. Izlažem stvari pod pseudonimom Friki fimo i moje stvari se mogu naći na Woohoo.hr.

IMG_2534

Aleksandra Martinović, samostalna umjetnica

Aleksandra Martinović, samostalna umjetnica: Prodajem nakit od kamena koji sama izrađujem i svaki nakit ima posebno značenje vezano za kamen od kojeg je napravljen. Konkretno sam se potrudila napraviti nakit od rozenkvarca koji označava ljubav, mjesečev kamen za hrabrost, tigrovo oko za blagostanje i tako. Za izradu jedne ogrlice mi treba pola sata, za smisliti mi treba oko jedan dan, za naušnice manje i brzo je gotovo. Ovim se bavim od studentskih dana. Nisam zadovoljna prodajom jer je sajam podbacio, jako je skupa ulaznica, kontenzacija je 140 kn, a ni toliko nisam prodala. Moje cijene nakita su 10-20kn. Kupaca gotovo da nema, međusobno si kupujemo stvari, zalosno, ali ništa se nije prodalo do 15:30.  Mislim da neću više izlagati na ovom sajmu jer je slaba reklama i slaba je posjećenost. No, tu sam radi dobrog božićnog duha, značenja mojih kamenja i ljubavi prema nakitu.

Sanja Dević, članica udruge Kloto

Udruga Kloto

Udruga Kloto vuče korijene iz Kovač shopa, kao posljedica državne nebrige za malim obrtnicima. Ime Kloto dolazi iz grčke mitologije: Bile su 3 sestre, božice sudbine koje su odlučivale o sudbini i životu svakog smrtnika. Bile su prikazane kao 3 razdoblja života svake žene: djetinjstva, zrelosti i starosti. Srednja sestra, prikazana kao zrela žena, je određivala duljinu niti života, najstarija sestra, prikazana kao starica je rezala tu nit života, a najmlađa, djevojčica imenom Kloto je tkala tu nit života. Upravo ta najmlađa djevojčica, inspiracija je udruzi Kloto, jednako kao što ona tka životnu nit, članovi udruge Kloto stvaraju predmete koje obogaćuju svojom maštovitošću i kreativnošću. Udruga s veseljem prima sve nove članove koji se bave kreativnima stvaralaštvom bilo amaterski bilo profesionalno.

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Čuvar hrvatske narodne baštine

Ljubitelj hercegovačke prirode, tradicije, krša i sunca, Zlatko Glavinić je javnosti poznat kao tradicionalni glazbenik te proizvođač ručnih radova. Naime, Neumljanin ručno proizvodi tradicionalna hercegovačka glazbala, na kojima i sam svira. Osim njih, radi i namještaj za interijer, te proizvodi domaće vino i rakiju.

This slideshow requires JavaScript.

Glavinićevi radovi

Započeo s jedanaest godina

 Svoje umjetnine počeo je ručno izrađivati s jedanaest godina. Stvaralac njegovih djela do 80 posto je priroda, a glazbenik u drvetu vidi već završeno umjetničko djelo te mu je dovoljno napraviti samo par zahvata kako bi sačuvao njihovu prirodnost. Njegove umjetnine protkane su hrvatskom tradicijom i poviješću. Ista stvar je i s namještajem. Od glazbala izrađuje gusle, diple, lijerice i dvojnicu, za koje sam sebi piše glazbu i riječi za pjesme koje izvodi. Njegovi radovi su prepoznatljivi jer iz njih izvire iskrenost, jednostavnost, spontanost i ljubav. Poseban je i vrijedan čovjek koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U njegovim radovima, svatko može pronaći djelić sebe i svoje oaze mira. Gradi i kamenu kuću u blizini Neuma koja će biti otvorena svim ljubiteljima umjetnina. Voditelj je neumskog folklora, a dugi niz godina je nastupao s etnogrupom „Legen“.

Na svakom kontinentu postoji bar jedan njegov rad

Svaka skulptura je unikat, te ima svoju priču, pa umjetnik posjeduje oko 80 izložaka jedinstvenih na svijetu. Na oltaru crkve u Gracu, inače mjesto koje se nalazi u blizini Neuma, nalazi se njegov najpoznatiji reljef u drvetu – „Posljednja večera“. U svojim kipovima utjelovio je Grgura Ninskog. Svojim radom je uredio crkvu sv. Ane, također u Gracu, te izradio mnoga druga umjetnička djela tematikom iz povijesti Hrvata. Uživa u onome što radi te mu je cijeli život satkan u tom umjetničkom radu. U svakoj zemlji i na svakom kontinentu postoji bar jedan njegov rad, a za to je zaslužna topla riječ i pohvala. Predan je svom radu i nada se da će se i u starosti baviti ovim. Bitna mu je podrška drugih jer samo tako se prepoznaju prava umjetnička djela. Njegov najveći uspjeh bio je od vlasti, kada su predložile njegova djela pod zaštitu UNESCO-a. Gost je festivala diljem svijeta na kojima prezentira svoj rad.

Posted in Uncategorized | Leave a comment